DA I JA KOJU KAŽEM

Cijenjeni posjetioci bloga, ukoliko i dalje želite čitati ono što pišem, možete to učiniti na novom blogu koji se zove Tvrtko Crnac.

adresa je www.tvrtkocrnac.com

Srdačan pozdrav

Španci danas izlaze na parlamentarne izbore. Simbolično je da se datum izbra poklapa s 36. godišnjicom smrti diktatora Francisca Franca koji je bio na vlasti u Španiji od 1939. do 1975. godine.

Šef stranke koja dobije najviše glasova će formirati i voditi novu vladu kraljevine.

Glavni kandidati za mjesto šefa vlade su kandidat opozicione Narodne stranke Španije, Mariano Rahoy i kandidat vladajuće španske Socijalističke radničke partije (PSOE), Alfredo Perez Rubalcaba.

Prema anketama, najbolje šanse za pobjedu na izborima ima Mariano Rahoy koga podržava oko 45 % birača.

Glavna tema predizborne kampanje bila je ekonomija - izlazak zemlje iz krize i povećanje zaposlenosti.

Zbog visoke stope nezaposlenosti i nepopularnih mjera štednje španci su se razočarali u aktuelnu vladu premijera Josea Luisa Zapatera. Španija se nalazi na PIIGS listi problematičnih zemalja eurozone(Portugal, Irska, Italija, Grška i Španija).

PredsJednik Liberalno demokratske partije (LDP) Čedomir Jovanović ocIJenio je da osnovni prioritet nove državne politike u narednim godinama treba da budu izgradnja moderne zemlje, kredibilnih institucija, vladavine zakona i članstvo Srbije u EU i NATO, kao i da se moraju pomiriti sa svima sa kojima su bili u sporu.

"Srbija mora postati zemlja koja je pomirena sa sobom i sa onima s kojima je bila u sporu, zemlja koja je član Evropske unije i zemlja koja je članica NATO. Ona ne sme biti začaurena u najdubljoj istorijskoj rupi u kojoj se sada nalazi, u sukobu sa svima i sa samom sobom", istakao je Jovanović.

Odnos prema problemu Kosova preloman je za orijentaciju cijelog društva, smatra Jovanović, ali i ukazuje da će, uprkos tome, to pitanje u predizbornoj kampanji biti svjesno marginalizirano, jer stranke na njega zapravo - nemaju odgovor.

"Zato se sve i svodi na 'kandidovanje' jedne trake autoputa ili pilona od 300 metara, odnosno kanala do Soluna ili obećanja o astronomskim investicijama od 100 milijardi dolara. Ako govorimo o krupnim problemima našeg drustva onda su oni najuočljiviji kad je reč o Kosovu", rekao je Jovanović u intervjuu Tanjugu.

Lider LDP tvrdi da ideju Preokreta, koju je ta stranka nedavno promovirala, o promjeni zvaničnog kosovskog kursa i očuvanju evropske perspektive zemlje, u ovom trenutku podržava ogroman broj glasača. On je dodao da i najveći kritičari LDP-a shvataju da je besmisleno trčati trku za prvo, drugo ili treće mjesto.

"Na treću poziciju u ovom trenutku računaju, prema nekim mišljenjima, socijalisti, prema drugima, LDP, a po Dinkiću, ma kako to groteskno zvučalo, on sam. Mene to ne interesuje, jer je to treća paluba na Titaniku", naveo je Jovanović.

PRIŠTINA - Ogromna većina Srba i Albanaca na Kosovu nije spremna da radi zajedno ili da žive u istoj ulici, a skoro niko nije spreman da stupi u međuetnički brak, pokazuje posljednje istraživanje na Kosovu, koje je proveo Program Ujedinjenih nacija za razvoj, a prenosi TANJUG.

"Oko 43 posto Srba bi se složilo da radi s Albancima. Oko 31 posto bi se složilo da živi u istom gradu s Albancima, a oko 20 posto da živi u istoj ulici s Albancima. Što se tiče međuetničkih brakova, niko od ispitanih pripadnika zajednice Srba ne bi bio spreman da stupi u brak sa pripadnikom zajednice Albanaca", navodi se u izvještaju UNDP "Javni puls", za period od novembra 2010. do juna 2011.

Slični su i rezultati istraživanja među pripadnicima albanske populacije na Kosovu:

"Oko 41,5 posto Albanaca bi se složilo da radi sa Srbima, dok bi se oko 43 posto njih složilo da živi u istom gradu sa Srbima, a oko 37 posto da živi u istoj ulici. Samo 1,5 posto kosovskih Albanaca bi stupilo u brak sa kosovskim Srbima", stoji u izvještaju UNDP.

General bivše JNA i glavni pregovarač s hrvatskim vlastima za vrijeme rata u Hrvatskoj 1991. godine, Andrija Rašeta, izjavio je da je opsada Vukovara bila greška.

"To je bila taktička pogreška. Trebalo je udarati na druge gradove, a Vukovar bi kad-tad pao", rekao je Rašeta novinaru Hrvatske televizije, povodom obilježavanja 20-godišnjice ulaska JNA u Vukovar.

Prema njegovim riječima, pogrešna je bila procjena da će se slomom Vukovara razriješiti pitanje u Hrvatskoj.

"JNA se zadržala u Vukovaru koji se pokazao kao tvrd orah. Trebalo je ići na odsecanje Osijeka, Đakova i u pravcu Banja Luka - Pakrac - Virovitica", rekao je Rašeta.

Kada sam vidio ovaj naslov na stranici b92 pomislio sam da će čovjek reći kako je pogrešno bilo uopće napadati na Vukovar, a pogotovo činiti zločine i razoriti grad do temelja. Dvadeset godina je dovoljno da se shvati kako nam rat nije trebao čak i najsporijim mozgovima, ali očito da neki nikad neće shvatiti. On se ne kaje zbog zločina koje je njegova vojska činila nego zbog pogrešnih procjena. Kaje se što JNA nije pobijedila Hrvatsku i poput Vukovara razorila sve gradove u njoj!

Svaka čast, generale!

Naša stranka saopćila je da je jutros u Zagrebu, nakon kratke i teške bolesti, preminuo Boris Divković, koji je obavljao funkciju potpredsjednika Naše stranke.

Ovo je jedna od onih vijesti koja vas tako jako ošamari da ne uspijete ostati na nogama.

Zbog Borisa sam četvrtkom uvečer slušao radio.

Neka ti je laka bosanska zemlja, Borise!


Boris Divković bio je urednik u religijskom programu BH radija 1. Njegov kolega iz redakcije Boško Tošović u informativnim emisijama ovog radija povodom Borisove smrti kaže:

"Danas smo sa nevjericom primili vijest da je naš dragi kolega Boris Divković preminuo u Zagrebu, u bolnici Rebro. Kada smo ga prije nekoliko mjeseci ispratili nadali smo se brzom oporavku i brzom povratku.

Boris Divković je rođen 19. 07. 1981. godine u okolini Tuzle. Za svoje mlade godine mnogo je toga uradio i još više započeo.

Izuzetno teološko obrazovanje je stekao na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu, a pored već postojećeg novinarskog iskustva u listu Svijetlo riječi, okušao se i u radijskom novinarstvu.

Svemu je davao izuzetan lični pečat i posebno oduševljenje njegovim radom pretvorilo se u duboko poštovanje. Duboka kršćanska vjera činila ga je milostivim, saosjećajnim, tolerantnim, punim razumijevanja za svakoga, ali i nevjerovatno objektivnim pa se njegovo mišljenje uvijek visoko cijenilo i uvažavalo.

Bio je jedan od onih posebnih ljudi čijem susretu smo se unaprijed radovali, jer je život činio lakšim i ljepšim. Zbog toga su danas naša tuga i praznina veći. Neka Bog dragi da pokoj duši njegovoj!

Žene iz Saudijske Arabije koje imaju lijepe oči možda će ih uskoro morati prekrivati u javnosti, ako prijedlog Komiteta za promociju vrlina i prevenciju poroka prođe zakonsku proceduru. Ovo je još jedna od šokantnih odluka konzervativne vehabijske zemlje, čiji lideri smatraju da imaju pravo zabraniti ženama da u javnosti otkrivaju previše zavodljive oči. Glasnogovornik Komiteta šeik Motlab al Nabet kazao je da je prijedlog već u procesu da se ozakoni.

Ukoliko se neke Saudijke ne obuku adekvatno za izlazak, mogu biti kažnjene novčano ili javnim šibanjem. Također, zabranjeno im je da voze automobil, a ne mogu putovati bez odobrenja svojih muških staratelja.

Lijepa li imena u komiteta! Komitet za promocju vrlina i prevenciju poroka. Čudi me da vehabije u Saudiji, gdje su na vlasti, ne uključe ženama starijim od 12 godina trajni tretman kemoterapijom pa tako preveniraju najveće porokoke toga dijela svijeta. Koji li je to skup manijaka u tom komitetu, Bože dragi!Zar je porok imati kosu i lijepe oči? Ako jeste, a vehabije eto tvrde da jeste, onda je Bog najporočniji, jer stvara žene s kosom i lijepim očima.

Koliko je kontradiktornosti u tim njihovim odlukama, kao i u samoj ideologiji i doktrini vehabizma! Imati lijepe oči i kosu i klitoris je porok, ali je zato vrlina imati četiri žene s dugom sjajnom kosom i velikim, lijepim očima, ali bez klitorisa, naravno, jer četiri su četiri, a on je samo jedan. Osim toga, uživanje je dopušteno samo muškarcu, a žena je tu objekat za zadovoljavanje njegove pohote i mašina za rađanje malih Arapa.

Nazivati takve zakone islamskim je čisto bogohuljenje i sušta suprotnost osnovnoj ideji vehabizma, Božijoj jednoći. Gdje je tu smisao tvrdnje La illahe ilallah (Nema boga osim Boga), ako ljudi poriču njegova djela i unakažavaju ono što On stvori savršenim?

U arapskom svijetu ženska kosa oduvijek je uzbuđivala muškarce pa su naredili da je pokriju, kako bi oni mogli biti dobri vjernici i izbjegli džihad (unutarnja borba s vlastitim nagonima i porocima. Pokrili su im, kasnije i lice, jer ih je i ono uzbuđivalo, a sada ih uzbuđuju čak i oči, jedini dio ženskog tijela koji se može vidjeti u Saudijskoj Arabiji. Normalno je da će ih uzbuđivati ženske oči, kad ništa drugo na njima ne mogu vidjeti.

Porok je i u islamskom i u neislamskom svijetu biti seksualni manijak i ne moći kontrolirati svoje nagone na ulici. Vehabije i u ostatku svijeta rade isto samo što nisu na vlasti pa ne mogu nametati zakone. Oni takvu torturu provode u svojim zajednicama i porodicama. Ženama i djeci brane da gledaju Tv, a sami po svu noć vise na interntu, a svi znamo kakvih sve sadržaja na netu ima.

Da je Bog htio da se žene tako prekrivaju stvorio bi ih prekrivene. Da je Bog htio da žene ne budu vidljive, muškarce bi bez očiju stvarao. Ako se već petljaju u Božije zakone i božija djela, neka se protiv poroka bore vadeći oči muškarcima koji ne mogu mirno proći pored žene, bila ona prelijepa ili obična!

Veoma zanimljiv način "edukacije djece bošnjačkih prognanika i iseljenika" osmislili su saradnici švedske Fondacije Zlatni ljiljan. Evo jedne od njihovih animacija koju sami opisuju ovako:"Patriot je prvi animirani kratki film u produkciji Fondacije Zlatni ljiljan iz oblasti agresije na Bosnu i Hercegovinu. Dva cetnika, vojvoda Milan i njegov kum Jovan su poveli Mustafu i Jusufa iz njihovog sela u obliznju sumu da bi ih ubili... Postovani, postanite donator i pomozite nam u animiranoj produkciji koja ce obradjivati agresiju na BiH kroz ciklus serija, kratkih ili dugometraznih animiranih filmova.

Lako je živjeti u Švedskoj, uživati sve pogodnosti koje ta zemlja pruža imigrantima, a pri tome se svim snagama truditi da situaciju u svojoj domovini učiniš što gorom i težom za one koji nisu imigrirali i one koji o tome nikad nisu razmišljali.

Ne, nismo mi zaboravili šta se prije dvadesetak godina dešavalo u Bosni i Hercegovini, ali mi ne želimo mržnju i ubijanje čak ni u animiranim video serijama.

Ovdje, u Bosni i Hercegovini, pokušavamo uhvatiti korak sa normalnim svijetom, pokušavamo glasom razuma nadjačati one koji žive na račun rata i koji ovu zemlju stalno drže na ivici sukoba, jer time odvlače pažnju javnosti od siromaštva, propalih tvornica, zaraslih puteva, zahrđalih željezničkih pruga...

Mi se radujemo kad vidimo da u kafiću u Banjoj Luci gosti gledaju utakmicu bh. reprezentacije i navijaju za nju, a vi nam svojim odgojem omladine u tome odmažete!

Jasno je meni da vam švedske vlasti dopuštaju takav ekstremizam i širenje međuetničke mržnje, to je njihova demokratija, ali me boli što u projektima Fondacije Zlatni ljiljan učestvuju imami koje je postavila i plaća Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini.

Ako ste patrioti, vjerujem da tako o sebi mislite, onda formirajte Fondaciju za radna mjesta u BiH. Odvojite po nekoliko kruna, eura ili dolara za takvu fondaciju i za godinu dana ćete skupiti dovoljno da se otvori pristojna tvornica i zaposli pedesetak povratnika. Vlasnik takve tvornice neka bude Fondacija, a profit neka ulaže u Fondaciju i otvaranje novih radnih mjesta širom BiH. To bi bio patriotizam, ali bh. dijaspora ne želi razvijenu BiH, jer ne bi imali pred kim da se puše kad dođe na odmor.

Da je moglo od reči da se umre, umrla bih onog trenutka kad mi je saopšteno da sam HIV pozitivna. Ljudi su pričali oko mene, reči su odzvanjale u mojoj glavi, a ja sam samo plakala, plakala, plakala... - kaže za „Blic“ 41-godišnja Ljiljana P. Ko misli da HIV-om bivaju zaraženi samo narkomani ili osobe sumnjivog morala, u velikoj je zabludi. Ništa u životu Ljiljane P. nije bilo „rizično“. Ništa za šta bi je bilo ko osuđivao: nije se drogirala, njen seksualni život mogao bi da se oceni „običnim, možda i dosadnim“.

Završila je Višu poslovnu školu i zaposlila se u jednoj beogradskoj kompaniji kao menadžerka za ljudske resurse. Odrasla je u dobrostojećoj porodici obrazovanih roditelja kao jedinica. HIV-om je zaražena nakon 25. godine u kratkoj, šestomesečnoj vezi s uglednim beogradskim advokatom, četiri godine starijim od nje.

- Ni on nije znao da ima HIV. Nažalost, nije se na vreme lečio. Danas je veoma bolestan- kaže Ljiljana.

Pre 11 godina, u zimu 2000, Ljiljana je počela učestalo da oboljeva od gripa i raznih kožnih bolesti. Obična prehlada, koja nekome prođe posle sedam dana, kod nje bi se otezala tri nedelje. Kožna bakterija kandida bila je uporna. Doktorka na Klinici za kožne i venerične bolesti predložila joj je da uradi test na HIV.

- Ma, mislila sam da ovi naši lekari stvarno ništa ne znaju. Kakve ja veze imam sa HIV-om, gde bih ja to mogla da pokupim. Imala sam u životu četiri veze, jednu petogodišnju sa starijim muškarcem, s kojim sam se razišla jer sam shvatila da ga ne vidim kao oca svoje dece. Druga veza je ona u kojoj sam se nalazila, sa čovekom s kojim sam želela porodicu. Između te dve veze, dok sam tražila pravu osobu za sebe, bila sam kratko sa dva muškarca. Jedan od njih je bio vrhunski advokat, muževan, iz imućne porodice... Ispostaviće se mnogo godina kasnije, kad sam ga već veoma bolesnog srela na klinici, da je imao tajni život. Spavao je i s muškarcima - priča Ljiljana.

Dugo je razmišljala da li da posluša doktorku. Na kraju je skupila hrabrosti i otišla na noćno testiranje u Studentsku polikliniku. A tamo - nisu hteli da je prime! Ne uklapa se u rizične profile. Ni u jedan. Nema razloga za test. Ljiljana, međutim, insistira „kad je već došla“. Ali neće da čeka rezultate koji će biti gotovi za sat. Doći će drugog dana. Desetak dana kasnije - šok!

- Zaboravila sam na testiranje kad me je na to opomenula drugarica. Otišle smo zajedno po rezultate. Već po izrazu lica medicinske sestre, shvatila sam da nešto nije u redu. A kad su mi, sa žaljenjem, saopštili da sam pozitivna, ostala sam u šoku. Da je moglo od reči da se umre, umrla bih tog trenutka. Doktorka kaže:

„To nije konačno, morate da potvrdite na Infektivnoj“... reči su odzvanjale u mojoj glavi, a ja sam samo plakala, plakala, plakala - priseća se najtežeg trenutka u životu.

Za Ljiljanu P. srušio se ceo svet i smrt je kucala na vrata. Tako joj je tada izgledalo. Danas, 11 godina kasnije, ona je srećna žena, srećna majka u srećnom braku, savetnica u Udruženju osoba HIV pozitivnih i obolelilh od AIDS-a. Zahvalna je mnogima, a naročito savetnicima ovog udruženja, koji su njoj pomogli: „Na tom dugom i teškom putu ne bih mogla sama, udarila bih u zid sigurno“, kaže.

Uz Ljiljanu je, što je od životne važnosti, njen suprug koji je nije ostavio u trenutku kada mu je saopštila da je HIV pozitivna.

- Kako da mu kažem da imam HIV i da je možda i on zaražen? Imala sam potrebu da pobegnem na kraj sveta i da ne vidim nikoga. A onda sam smogla snage i rekla mu, jer je život u laži gori od bolesti. Kad je čovek HIV pozitivan, mora da se okruži prijateljima. A ako neko neće da bude s vama, ne treba za njim da žalite - priča Ljiljana.

Ljiljanin suprug je HIV negativan. Pre četiri godine, u trenutku kad je Ljiljana uveliko bila na terapiji, a nivo virusa joj je doveden do nule (bez takozvanih kopija), odlučili su da pokušaju da dobiju dete. I uspelo je, na skijanju u Francuskoj, začet je dečak, danas veseo i zdrav četvorogodišnjak, rođen HIV negativan, radost i roditelja i baba i deda.

Ljiljana P. obavestila je svoje bivše partnere da je zaražena HIV-om. Saopštila je to i roditeljima, koji su, razumljivo, teško primili vest. Otac je godinama imao stav kao da ga je kćerka izdala. Ali i to je prošlo. Tetke su joj u dvorištu dobacivale: „Beži ti, sidašice“ i zahladnele odnos s njenom majkom. Šefovi na poslu su pokazali razumevanje i odobrili joj da radi četiri sata dnevno.

Revolucionarna terapija

Mnogi ne znaju da AIDS danas nije više smrtonosna nego hronična bolest. Od 1997. godine, otkada se primenjuje takozvana kombinovana antiretrovirusna terapija, životni vek obolelih osoba produžen je i do 50 godina. Osoba obolela od AIDS-a, doduše, svakodnevno pije šaku lekova ujutro i uveče i redovno testira nivo imuniteta, ali može da živi, radi i da osnuje porodicu kao svako drugi. U Srbiji je od 1985. registrovano 2.500 obolelih, od toga je 900 umrlo. Svetska zdravstvena organizacija procenjuje da trenutno u Srbiji živi 4.000-6.000 inficiranih HIV-om.

preuzeto sa blic.rs

Asocijacija za demokratske inicijative Sarajevo u saradnji sa Inicijativom mladih za ljudska prava u Bosni i Hercegovini i Udruženjem studenata prava Pravnog fakulteta u Sarajevu, pod pokroviteljstvom međunarodne organizacije za zaštitu ljudskih prava Civil Rights Defenders, organizirat će 18 i 19. 11. 2011. godine trening i uličnu akciju u sklopu djelovanja Mreže mladih za zagovaranje borbe protiv diskriminacije (Youth Anti-discrimination Advocacy Network).

Riječ je o treningu koji će biti organiziran u saradnji s istaknutim predavačima iz pravne oblasti djelovanja protiv diskriminacije kao i stručnjacima za pitanja istraživanja, zagovaranja i javnog djelovanja na polju ljudskih prava. Na treningu će učestvovati studenti Univerziteta u Sarajevu, a svi učesnici treninga će dobiti i certifikate.

Osim u Sarajevu, u periodu septembar – decembar 2011. godine trening je održan ili će biti održan u Mostaru, Tuzli, Banjoj Luci, Brčkom i Bihaću.

Osnovni cilj treninga je upoznati mlade ljude sa Zakonom o zabrani diskriminacije. Glavni segmenti treninga su:

1) Krivična djela počinjena iz mržnje

2) Praksa u sankcioniranju diskriminacije i kršenja ljudskih prava u BiH

3) Debata o diskriminaciji u lokalnoj zajednici

4) Domaća rješenja i pitanje harmonizacije zakona u oblasti diskriminacije

5) Razvijanje vještina mladih u zagovaranju - javne politike

6) Razvijanje vještina mladih u zagovaranju - odnosi sa javnošću i promocija zaštite ljudskih prava.